Fašizam kao dečje lice komunizma

Autor: Dragan Petrović

U pismu „Fašizam ante portas“ (Glas javnosti, 11. 10. 2007. ) general Stevan Mirković utvrđuje da se „povodom marša fašista u Novom Sadu, ne vidi ko je fašista, a ko antifašista“ i da tu dilemu „rešava tradicionalni komemorativni skup u Muzeju banjičkog logora i Spomen -parku Jajinci 6. oktobra 2007“, kome je „prisustvovalo oko 300 ljudi iz Sekcija logoraša Banjica i Staro sajmi ?šte, SUBNOR-a Srbije, Udruženja mirnodopskih i ratnih invalida Srbije , Skupštine grada Beograda i Vojne akademije Vojske Srbije, te Saveza komunista Jugoslavije u Srbiji, Jugoslovenskih komunista i Centra Tito.“ Dalje general veli da su „u logoru Banjica hitlerovci i nedićevci ubili 127.000 boraca za slobodu“, ali ne precizira koliko su tome broju dodali oslobodioci Beograda i gde su oni , kad su preuzeli vlast, tamanili privrednu i intelektualnu elitu Srbije i druge „narodne neprijatelje“ (obično one u liku najboljih i najčestitijih srpskih domaćina )?

General zna da je logor raspušten 3. oktobra 1944, „pred dolazak oslobodilaca Beograda“, pa valja očekivati da će nam reći gde su oni činili ono što i nji ?hovi prethodnici („hitlerovci i nedićevci“) i koji je njihov udeo u satiranju Srba s obzirom na to da je Broz obećao da prema Srbiji „oslobodioci neće imati milosti i prema njoj se ponašati kao prema okupiranoj oblasti “. O tome kako su oni „oslobađali“ Srbiju od njenih najboljih predstavnika mi zasad imamo malo pouzdanih podataka i verovatno će nam general reći da li je tačna tvrdnja da su komunisti, posle „oslobođenja“, dakle – u miru i, najčešće, bez suđenja, pobili makar dvostruko više Srba nego što je to uspelo i „hitlerovcima i nedićevcima“ za sve vreme trajanja rata (i više sveštenika i arhijereja nego svi srpski neprijatelji za četiri ratne godine zajedno).

Bilo bi zbog toga dobro da nam general ne priča o tome kako nam je „fašizam pred vratima“ budući da se Srbi od fašizma ne mogu osloboditi, evo, već više od sedam decenija i da im je pri tom najviše nesreća doneo upravo onaj čiji lik i delo general danas slavi i pod čijim imenom „direktoruje“. A nema se čime dičiti, niti koga slaviti, ako se zna da je u ime komunizma pobijeno mnogo više ljudi nego u ime fašizma.

 

Dragan Petrović Novi Sad