Opština traži pomoć za uređenje Sajmišta

Posle 70 godina od osnivanja i 66 leta od užasa nacističkog koncentracionog logora, Staro sajmište je ovih dana ponovo u centru pažnje, kako domaće, tako i međunarodne javnosti. Otkazivanje koncerta grupe „Košin“, koji je trebalo da se održi na mestu na kome je svoj život položilo oko 40 hiljada ljudi, podstaklo je ne samo opštinu Novi Beograd, u čijem se sastavu kompleks nalazi, već i nadležne gradske institucije da razmisle o budućnosti ovog kompleksa.

– Iako je Staro sajmište u nadležnosti grada, Željko Ožegović, predsednik novobeogradske opštine, pokrenuo je inicijativu da nastup grupe „Košin“ bude premešten na neku drugu lokaciju, jer je zaista neumesno održavati koncerte na mestu gde je ubijeno toliko ljudi – kaže Ivana Milenković, opštinski arhitekta.

Ona smatra da taj prostor, koji se od 1987. godine nalazi pod zaštitom Zavoda za zaštitu spomenika kulture, a danas se nalazi u trošnom stanju, treba očistiti od divljih naselja i pretvoriti ga u spomen-park žrtvama genocida i holokausta.

– Želja nam je da Staro sajmište preuredimo tako što ćemo preseliti sve one koji tamo žive u krajnje nehumanim uslovima i tako što ćemo ukloniti bespravno postavljene objekte – kaže Milenkovićeva.

Opština Novi Beograd za sada je usamljena u ovom poduhvatu. Nadležni iz opštine, međutim, nadaju se da će se u akciju uređenja ovog prostora uključiti grad i Ministarstvo kulture i da se na mestu na kome se nalazio logor smrti ubuduće neće održavati koncerti.

Sajmište je svečano otvoreno 11. septembra 1937. godine, na prostoru veličine oko 21 hiljade kvadratnih metara na kome je nasut pesak sa Velikog ratnog ostrva. Sve do početka rata, Sajmište, koje je predstavljalo biser jugoslovenske arhitekture toga vremena, bilo je prostor na kome su se održavale modne revije, koncerti i sportske priredbe. Na njemu su se nalazili paviljonski izložbeni prostori mnogih država, kao i Paviljon zadužbina Nikole Spasića, velikog srpskog dobrotvora i zadužbinara. Ovaj deo Novog Beograda, koji je pre rata bio u sastavu sela Bežanija i kao takav činio jedino naselje u Novom Beogradu, ušao je u istoriju septembra 1938. godine kao mesto na kome je prvi put u Beogradu, na štandu čuvenog holandskog „Filipsa“, prikazan televizijski program. Bilo je to 18 godina pre nego što je osnovana Televizija Beograd – prva televizijska stanica u komunističkoj Jugoslaviji.

Nedugo zatim došlo je do početka Drugog svetskog rata, koji je u našoj zemlji ostavio više nego krvave tragove. Za razliku od ranijeg perioda, kada je predstavljalo ponos i diku jugoslovenske privrede, Sajmište 28. oktobra 1941. godine postaje koncentracioni logor pod komandom zloglasnih SS divizija. On je prvobitno bio namenjen Jevrejima, ali je do završetka rata, pored jevrejskog naroda, kroz njega prošlo više od 200 hiljada Srba i Roma. Pored komunista, tu su robijali i pripadnici Ravnogorskog pokreta. Sve do savezničkog bombardovanja Beograda na Uskrs 1944. godine, u kome je poginulo 60 logoraša, Sajmištem su komandovali Nemci, iako je logor formalno pripadao teritoriji Nezavisne Države Hrvatske. Posle učestalih savezničkih napada na nemačke položaje, kontrolu nad ovom fabrikom smrti preuzele su ustaše. Do jula 1944. godine, kada je logor oslobođen, 32 hiljade Srba i osam hiljada Jevreja mučki su ubijeni.

Period posle završetka rata obeležilo je otvaranje novog sajamskog prostora na desnoj obali Save, avgusta 1957. godine. Od tada Sajmište postaje Staro sajmište, na kome je izgrađen kompleks posvećen žrtvama ozloglašenog gubilišta, ali je u narednih pedeset godina tu niklo divlje naselje. Njegovi stanovnici danas žive u nehigijenskim uslovima, lišeni elementarnih uslova za život. Upravo u takvim okolnostima bilo je predviđeno održavanje koncerta koji je sprečen posle inicijative opštine Novi Beograd.

 

Preuzeto sa Politika online.