„Nolit“ 1928-2008.

Jovana Gligorijević

Priča o „Nolitu“ je priča o sudbinama dvojice rođene braće, Pavla Bihalija i Ota Bihalji-Merina. Priča o različitim prezimenima dodatno intrigira, al’ o tom potom!

Pavle Bihali je rođen 1898, a Oto Bihalji-Merin 1904. u Zemunu. Dvojica mladih intelektualaca javnom reči i javnim delovanja se već od kraja Prvog svetskog rata, u kom se Pavle borio, intenzivno preispituju smisao Kraljevine SHS kojom vlada konzervativna dinastija Karađorđevića, pa stoga stupaju Nezavisnu radničku stranku Jugoslavije, „naslednicu“ netom zabranjene KPJ, i za kulturu koja će ići u korak sa savremenim levičarskim idejama, bez anahronosti, bez jeftinog politikanstva.

Pavle i Oto su objavili prvi broj časopisa „Nova literatura“ i osnovali istoimenu Književnu zajednicu u Beogradu, pred kraj 1928. godine – fašizam je već bio ustoličen u Italiji, Oto je u Berlinu posmatrao uspon nacista, nedelju-dve kasnije u Jugoslaviji je ukinut parlamentarni sistem i zavedena diktatura kralja Aleksandra Karađorđevića, a „Nova literatura“ dobila još jednog ljutog neprijatelja slobodne i kritičke misli, odmah zavedenu vrlo oštru cenzuru.

Po Otovom svedočenju, časopis je finansirala ilegalna Komunistička partija Jugoslavije.

Internacionalnu orijentaciju „Nove literature“ je uverljivo potvrđivao sastav Redakcijskog komiteta: Albert Ajnštajn, Aleksandra Kolontaj, Sergej Ejzenštajn, Maksim Gorki, Anri Barbis, Egon Ervin Kiš, Ervin Piskator, Kete Kolvic, Apton Sinkler i Georg Gros, te Jugosloveni Ljubo Babić, Dragiša Vasić, August Cesarec, Branko Gavela, Stevo Galogaža i Dragiša Mihajlović.

U prvom broju „Nove literature“ oni su objavili svojevrsni manifest „Intelektualci Evrope čitaocima Jugoslavije“, u kojem, uz ostalo, piše da „naša Književna zajednica… ima visoku kulturnu misiju: da uistini napredne duhove našeg doba, preko svih međa nacionalnog ograničavanja, međusobno približi – da ideje i dela duha prenese u mase“.

Posle 12 brojeva časopis je trajno zabranjen, u januaru 1930, a KZ „Nova literatura“ posle nekoliko meseci nastavlja rad kao Izdavačko preduzeće „Nolit“. U „Nolitu“ sve do početka rata su pre svega bila izdanja protiv rata, imperijalizma i fašizma, a uređivačkom koncepcijom „Nolita“ pokušana je sinteza dadaizma, nadrealizma, futurizma i zenitizma sa revolucionarnim radničkim pokretom.

Pavlovo ime osvanulo je na spisku 27 streljanih od Gestapoa, objavljenom u „Novom vremenu“ 19. jula 1941. – „Pavle Bihali, izdavač“, stajalo je pod rednim brojem 10. Arhivu i imovinu nacisti su uništili 1941.

Rad „Nolita“ je obnovljen 1954, spajanjem „Novog pokolenja“ i „Bratstva“. Osnovan je časopis „Delo“ i formirane su biblioteke kojim se „Nolit“ ubrzo svrstao u svetske izdavače.

„Između onog Beograda kraljevske diktature i Beograda zasedanja nesvrstanih zbio se preobražaj cele jedne epohe. I Nolitove knjige bile su priprema za taj preobražaj“, zabeležio je Oto Bihalji-Merin 1978.

A onda je došlo vreme tranzicije (i privatizacije), i to vreme koje je krenulo unazad, nije moglo da razume, a ni da zapamti one koji su stalno želeli napred. Između onog Beograda zasedanja nesvrstanih i Beograda 2008, kada je „Nolit“ definitivno ugašen, dogodio se preobražaj još jedne epohe. Nažalost, „Nolitove“ knjige taj preobražaj nisu uspele da spreče.

Posle sedamdeset, osamdeset godina pomalo i čudi da našu javnost zaokuplja a svakidašnjicu opterećuje pitanje odnosa prema antifašizmu i neofašizmu (neonacizmu), jer ,,Nolit“ svedoči da je upravo u Beogradu, preko časopisa i izdavačke delatnosti, utemeljeno jedno od prvih evropskih središta ne samo kulturnog, umetničkog i naučnog, nego i političkog otpora fašizmu i nacizmu, a posle rata doprinošeno izgradnji novog, komunističkog sveta.

Godine 2008. pisac Dragi Bugarčić, urednik u „Nolitu“, rekao je: „Nekada najbolji izdavač sada ne postoji, a to se može dogoditi i sa beogradskom ‘Prosvetom’ koja tavori i jer je izgleda prognala dobre edicije. Primitivci, skorojevići, novi bogataši kao da su se ispilili iz lošeg horor romana, lokale i magacine izadavača bi da pretvore u lanac trgovine ne znam kakvih artikala. Neki od njih su i ‘rodoljubi’ (po Steriji) a zaboravili su šta za jednu naciju znače jezik i knjige“.

Te 2008. godine „Nolit“ prvi put nije imao štand na Sajmu knjiga u Beogradu. Na uglu ulica Resavske i Kralja Milana, na mestu knjižare „Pavle Bihali“, osvanula je prodavnica odeće!