Novi eskperiment u logoru smrti

Autor: V.N.

TRIBINA OKTOBARSKOG SALONA IZAZVALA REAKCIJE I OTVORILA PITANjE POLITIZACIJE UMETNOSTI

Koljanin: Dovođenje u vezu logora Starog sajmišta i Omarske je trivijalizacija Holokausta.

Petrović: Nisam očekivala tenzije

JAVNA diskusija „Živi logor smrti“, jedna od tema ovogodišnjeg Oktobarskog salona, održana na Starom sajmištu, izazvala je već u najavi burna reagovanja. Dovođenje u vezu Starog sajmišta, kao mesta stradanja iz Drugog svetskog rata, i Omarske, uz objašnjenje da je paralela povučena iz potrebe da se govori o njihovoj memorizaciji, otvorilo je pravu raspravu o politizaciji umetnosti i nedopustivom relativizovanju dva u vremenu i istoriji različito postavljena mesta.

Da je reč, zapravo, o prekrajanju istorije i prostoj politizaciji slobode umetnosti , upozoreno je i pre održane diskusije iz Muzeja žrtava genocida. U saopštenju s potpisom v. d. direktora Veljka Đurića rečeno je da se „u ovom slučaju pravi paralela dvaju logora koji nemaju nikakvih dodirnih elemenata, kao i da problem izgradnje memorijalnog kompleksa na Starom sajmištu ne može da bude tema manifestacije kao što je Oktobarski salon“. Iz muzeja su opomenuli da bi „krajnji cilj tribine Salona mogao da bude još jedna cigla u zidu revizionističkog prekrajanja istorije u kojoj nema mesta za Jasenovac, ali mora da ima za Omarsku“.

– Apsurdno je i nedopustivo da se i Staro sajmište i Omarska nazivaju logorima smrti . To je trivijalizacija Holokausta – smatra istoričar dr Milan Koljanin, viši naučni saradnik Instituta za savremenu istoriju. – Jevreji, Srbi i svi ostali koji su dovođeni na Staro sajmište imali su samo jednu sudbinu: da budu ubijeni. Ni po istorijskom kontekstu, ni po formi, ni po sadržini, Staro sajmište i Omarska se ne mogu dovoditi u bilo kakvu vezu.

A upravo njihovo dovođenje u vezu izazvalo je burne reakcije i na tribini održanoj prošle subote , što je dovelo do tenzija između dela publike i organizatora – članova Grupe „Spomenik“.

– Nisam očekivala tenzije i dobacivanja iz publike , jer je ista tema drugi put pokrenuta u Beogradu. Prethodno se o njoj pričalo u Paviljonu „Veljković“ prošle godine i nije bilo burnih reakcija – kaže za „Novosti“, dr Jelena Petrović, antropolog, moderator razgovora, jedna od članica kustoskog tima „Red Min(e)d“ koji je osmislio program ovogodišnjeg Salona. Po njenim rečima, kustoski tim u kome su i Danijela Dugandžić Živanović , Katja Kobalt i Dunja Kukovec, bavi se područjem bivše Jugoslavije i feminizmom tako što „problematizuju društvene i političke teme, naročito o ratu u bivšoj Jugoslaviji“.

– Nije naša kustoska grupa odlučila da poveže ova dva logora. Taj projekat postoji već tri godine i istražuje memorizaciju i arhitekturu mesta stradanja . Dovođenje u vezu Starog sajmiša i Omarske predstavlja pitanje njihove politike sećanja – kaže Petrović i dodaje da je ono što im je zajedničko to što nisu memorizovana i što se na tim mestima i dalje živi i radi.

Na pitanje zašto uz Staro sajmište nije fokusiran neki logor sa područja Srbije , ili, eventualno, onaj zagrebački iz Drugog svetskog rata sa tamošnjeg starog sajmišta ili, pak onaj u Pakračkoj dolini, Jelena Petrović odgovara da je ovde reč o projektu forenzičke arhitekture čiji je glavni koordinator Centar za istraživanja arhitekture Univerziteta Goldsmit u Londonu.

– Taj projekat traje već tri godine i nije specijalno rađen za Oktobarski salon . Do saradnje sa Centrom i grupa „Red Min(e)d“ i „Spomenik“ čiji sam takođe član, došlo je onda kad je raspisan konkurs za obeležavanje logora na Starom sajmištu. Naša sagovornica je kategorična u stavu da je umetnost ta koja je pozvana da raspravlja i o delikatnim pitanjima, poput ovog.

– Umetnost treba da pokreće i problematizuje stvari, a ne da ih estetizuje. Ona proizvodi politiku i njena funkcija nije da bude lepa.

 

Antrfile:

Propagandne manipulacije

– Nisam ekspert za ratove devedesetih na ovim prostorima, ali smatram da su događaji u tim ratovima, pored toga što su tema za istraživače, istovremeno i tema za propagandne manipulacije – kaže Koljanin i podseća na slučaj montirane fotografije logoraša iza žice, koja se upravo vezivala za Omarsku. – S druge strane, Staro sajmište je jedan od simbola ukupnog stradanja na ovim prostorima u Drugom svetskom ratu i ne sme se dopustiti da to mesto ostane neobeleženo.