Staro Sajmište ruglo Beograda

Autor: Desimir Tošić

MEĐU NAMA

Zahvaljujemo „Politici” i njenom saradniku Feridu Mujezinoviću koji su u izdanju našeg najstarijeg dnevnika od 30. marta objavili divan prikaz ličnosti sudije Mihaila Berberijana. On će posle 22. maja „na mnogaja ljeta” preživeti stotu godinu od svoga rođenja.

Kako je sudija Berberijan jedan od najuglednijih i najstarijih osnivača „Memorijala Sajmište”, osećamo se pozvanim kao udruženi osnivači „Memorijala” da ukažemo na činjenicu da naše pređašnje i sadašnje vlasti do sada ništa nisu preduzele da saniraju i spasu ostatke nekadašnjeg glavnog nacističkog logora za Balkan u paviljonima Starog sajmišta u Beogradu , na levoj obali Save. Najavljuje se i obećava da će se saniranje obaviti u okviru opšteg plana uređenja spomenutog prostora.

I dok se članovi „Memorijala” i drugi znalci savremene istorije Beograda plaše da će Centralna kula Starog sajmišta, njeno središnje i jedino još vidljivo znamenje, nezaustavljivo da se obrušava, bečki savesni istraživač istorije vojne okupacije u Srbiji , profesor dr Valter Manošek, u svojoj monografiji „Srbija se oslobodila Jevreja” čitavo peto poglavlje posvećuje logoru „Staro sajmište”, koji je progutao 10.600 žrtava od 32.000 zatočenika. Ovo je verovatno najmanji mogući broj prema najstrožim istraživanjima (str. 169-184; 1993, R. Oldenburg, Minhen.) Jednovremeno, u Beogradu izlazi naučna monografija dr Milana Koljanina pod naslovom „Nemački logor na beogradskom Sajmištu, 1941–1944” (480 str., 1992, Institut za savremenu istoriju.)

Približno deceniju i po posle ovih izdanja održavaju se u Beogradu izložbe i savetovanje o Sajmištu u prostorijama Narodnog muzeja, koji su zatalasali stručno i šire javno mnjenje , ali nažalost bez uspeha. Staro sajmište je ostalo komunalno ruglo Beograda, Srbije i Balkana. Ono je tako ostalo poslednje nepotpuno i izričito nedovoljno obeleženo nacističko veliko stratište u Evropi . Dodajmo na kraju da od nekadašnjih zatočenika u logoru na Sajmištu , u nemačkim spisima zvanim „Logor Zemun”, još su živa, prema našem uvidu, samo četiri Srbina, političkih zatvorenika. To su, pored potpisanog Desimira Tošića još dr Ratibor Popović, unuk Ljube Davidovića po ženskoj liniji, Jovan Dragićević i Mihailo Berberijan. Tošić i Berberijan žive u Beogradu, Popović u Francuskoj i Dragićević u Australiji.

 

Aleksandar Mošić,

predsednik

Desimir Tošić,

član Upravnog odbora,

Beograd