Muzej žrtava genocida protiv debate o logorima

Autor: M. Sretenović

Ne može se praviti paralela između Starog sajmišta i Omarske, kaže Veljko Đurić, povodom događaja na Oktobarskom salonu

Povodom najavljene debate „Živi logor smrti“ koja će biti održana na predstojećem Oktobarskom salonu, a na kojoj će biti reči o povezanosti dva koncentraciona logora – Starog sajmišta iz Drugog svetskog rata, u centru Beograda, i logora Omarska u opštini Prijedor iz devedesetih godina 20. veka, juče se oglasio Muzej žrtava genocida. U saopštenju koje je potpisao vršilac dužnosti direktora Muzeja žrtava genocida prof. dr Veljko Đurić Mišina, između ostalog piše, da se u ovom slučaju pravi paralela dva logora koji nemaju nikakvih dodirnih elemenata. Đurić naglašava da tema izgradnje memorijalnog kompleksa na Starom sajmištu ne može da bude tema jedne manifestacije kao što je Oktobarski salon. Kao direktor ustanove koja se zove Muzej žtrtava genocida, ja moram da reagujem, kaže u izjavi za „Politiku” Veljko Đurić i dodaje: –Problem Starog sajmišta je decenijama svesno odlagan u najvišim instancama grada Beograda , a ponovo ga obnavlja Muzej žrtava genocida predajom predloga Zakona o memorijalnom kompleksu Staro sajmište Ministarstvu kulture i Narodnoj skupštini. Smatramo da je nagovešteni projekat prosta politizacija slobode umetnosti. Krajnji cilj mogao bi da bude još „jedna cigla u zidu” revizionističkog prekrajanja istorije u kojoj nema mesta za, na primer, Jasenovac, ali mora da ima za Omarsku. Da smo u pravu, potvrđuju nekolike izjave istoričara iz Hrvatske, ali i iz Srbije, kao i filmsko tumačenje uloge generala Milana Nedića i Srba u uništenju Jevreja . Čini nam se da se u tom kontekstu može posmatrati i najavljeni projekat „Četiri lica Omarske”. Uostalom, na to upućuje i foto-izložba ’Thanking the people of Norway/Takk til det noske folk’ Memorijalnog centra Jasenovac, koja je nedavno postavljena u Vojnom muzeju u Oslu, a koja pominje i zatočenike Starog sajmišta. Na pitanje da li će doći na zakazanu debatu, Đurić kaže da će doći samo ako mu se uputi zvanična pozivnica. Umetnica Milica Tomić iz grupe „Spomenik“, koja ovaj projekat realizuje u saradnji sa Centrom za istraživanje arhitekture, u okviru programa „Forenzička arhitektura“ Goldsmits univerziteta u Londonu, u izjavi za naš list ističe da bi bilo sjajno da ljudi iz Muzeja žrtava genocida dođu na ovaj događaj, jer ovde nema reči o reviziji istorijskih događaja.

– Naprotiv, želimo da ukažemo da se na mestu oba nekadašnja logora, život nastavio kao da na tim mestima nisu bila strašna stradanja ljudi. Zato se projekat i zove „Živi logor smrti“. Mi baš podsećamo na brisanje slojeva istorije koji su se tu dogodili, i postavljamo pitanje zašto ta mesta ostaju neobeležena i danas – kaže Milica Tomić. Ona podseća da su se na prostoru Starog sajmišta nalazili umetnički studiji , živeli su Romi i izbeglice iz ratova devedesetih, napravljene su i male zanatske radionice, dok se u Omarskoj nalazi rudnik gvožđa kojim od 2004. godine upravlja „Arcelor Mittal“, najveći proizvođač čelika na svetu. Iako se funkcionalni status te dve lokacije vremenom promenio, ovi logori smrti „žive“ svoje krvave istorije koje se sprovode drugim sredstvima, ističe Milica Tomić. Da je u projektu reč samo o identičnom statusu oba mesta potvrđuje i Branimir Stojanović iz umetničko-teorijske grupe „Spomenik“ formirane oko problema nemogućnosti izgradnje spomenika, kao i imenovanja ratova devedesetih u Jugoslaviji.

– Želimo da ukažemo da bez beskućnika na Sajmištu i radnika u Omarskoj ne može biti doneta odluka o memorijalizaciji tih mesta. Ukoliko neko hoće da „počisti“ te ljude sa tih mesta, on će ponoviti isti gest nekadašnjeg strašnog logorskog čišćenja – kaže Stojanović, i dodaje da ovaj projekat nema veze sa „Četiri lica Omarske“ Milice Tomić iz 2010. Taj projekat je ispitivao četiri forme rudnika Omarska: rudnički kompleks Omarska, površinski kop i nalazište metala u Bosni iz vremena socijalizma; logor Omarska, mesto masovnog ubijanja i torture devedesetih za vreme ratova na tlu bivše Jugoslavije; rudnički kompleks Omarska u većinskom vlasništvu multinacionalne kompanije „Arcelor Mittal“; i Omarska kao studio za snimanje istorijskih etno-blokbastera novije srpske filmske produkcije (Sveti Georgije ubija Aždahu Srđana Dragojevića). Učesnici će biti: Kerolajn Stardi Kols, Ejal Vajzman i Suzan Šupli (London), Robert Jan van Pelt (Ontario), Milica Tomić i Srđan Hercigonja (Četiri lica Omarske), Branimir Stojanović i Jelena Petrović (Grupa Spomenik). Debata će biti održana 5. oktobra od 15 do 19 časova u hali za teretni pogon auto-kuće Rade Končar, Zemunski put 3. „Arcelor Mittal“; i Omarska kao studio za snimanje istorijskih etno-blokbastera novije srpske filmske produkcije (Sveti Georgije ubija Aždahu Srđana Dragojevića). Učesnici će biti: Kerolajn Stardi Kols, Ejal Vajzman i Suzan Šupli (London), Robert Jan van Pelt (Ontario), Milica Tomić i Srđan Hercigonja (Četiri lica Omarske), Branimir Stojanović i Jelena Petrović (Grupa Spomenik). Debata će biti održana 5. oktobra od 15 do 19 časova u hali za teretni pogon auto-kuće Rade Končar, Zemunski put 3.